HUMANITARNA AKCIJA"OSMIJEH ZA DJECU LEPTIRE"
Vaša dobrota može im pomoći

Okrećemo li leđa i zatvaramo li oči pred problemima koji su u susjedovom dvorištu? Postajemo li svjesni značenja riječi solidarnost i društvena pomoć samo kada problemi zakucaju i na naša vrata ili smo svjesni činjenice da ćemo opstati i uspjeti ako pomažemo jedni drugima? Humanitarne akcije, volonteri, dobrotvori, humanitarci. Srećom, još uvijek postoje ljudi kojima nije teško pružiti ruku, zagrliti ili se barem nasmijati kao znak potpore i podrške.

"Osmijeh za djecu leptire"
4. veljače, u prostorijama Ekonomskog fakulteta Zagreb, održana je humanitarna akcija "Osmijeh za djecu leptire" kako bi upoznala studente sa radom udruge Debra i djecom leptirima. U vidu informiranja i poticanja na sudjelovanje u humanitarnim akcijama, predsjednica udruge Debra, Vlasta Zmazek, održala je predavanje o buloznoj epidermolizi, genetskoj bolesti preosjetljivosti kože koju dobivaju djeca, bez obzira što ju nemaju njihovi roditelji. S obzirom da su osjetljivi kao i leptiri, dolazi i ime djeca leptiri. Kako bi pomogli ovoj djeci, u granicama svojih mogućnosti, docent dr. sc. Mislav Ante Omazić i skupina mladih entuzijasta s Ekonomskog fakulteta zajedno s udrugom Debra i u suradnji sa studentskim listom Manager, odlučila je organizirati ovu humanitarnu akciju i osvijestiti društvo da i jedna osoba može pomaknuti granice poimanja pomoći. U sklopu humanitarne akcije, održana je i prigodna prodaja Debrinih suvenira i promotivnih materijala kako bi i financijski potpomogli djecu i Udrugu. Najvažniji je cilj bio osvijestiti društvo, ne samo o postojanju djece leptira, nego i mogućnosti da i oni, kao volonteri, mogu na bilo koji način pomoći.

Zagrli me!
Zbog osjetljivosti kože, mnoga djeca leptiri ne mogu zagrliti svoje najmilije i primiti ih za ruku jer ih i najmanji dodir boli. Neke stvari koje mi uzimamo za gotovo, njima su ekstremne, jer oni najosjetljiviji ne mogu ni jesti ni gutati, a da ne osjećaju bol. Budući da naša okolina nije upućena, a neki niti ne žele biti, zbog vlastitih strahova, cilj ove akcije je bio pružanje točnih informacija i motiviranje svih onih koji su bili spremni priključiti se volonterskoj zajednici. "Jedino za čim žalim je što me mama nikada nije zagrlila!" Možemo pokušati pomoći na razne načine, ali moramo ipak imati na umu da su to djeca, ljudi s osjećajima, potrebama i željama kao i svi ostali. Žele biti zagrljeni, poljubljeni, voljeni. Ubacimo li koju kunu za djecu leptire, mirne ćemo duše proći dalje, i htjeli mi to priznati ili ne, zahvaliti Bogu što bulozna epidermoliza ipak nije naša svakodnevnica. Ono što zaista čini razliku, za tu djecu, je upravo uključenost. Bez obzira što im običan dodir pruža nelagodu, pretrpjet će rađe i bol, samo da se prema njima okolina normalno odnosi i bez sažaljenja gleda na njih. Pružit će vam ruku prilikom upoznavanja, bez obzira što će ih to možda zaboljeti, jer je njima važnije kako ćete se vi prema njima odnositi, nego hoćete li vi njih nesvjesno ozlijediti. Možda u čovjekovoj psihi ipak leži strah prema drugačijem od sebe, no ipak se nalazimo u vremenu u kojem je civilno društvo na cijeni, zbog čega bi morali shvatiti da svatko od nas može pomoći i da se traži inicijativa, poduzetnost, povjerenje, humanost i solidarnost.

I dalje traje.
Hoćemo li se uključiti ili okrenuti glavu, ovisi o nama samima. Jedno je sigurno, akcija će i dalje biti. Jedna od njih kreće već krajem trećeg mjeseca, prije samog Uskrsa. U njoj mogu sudjelovati svi koji žele dati svoj doprinos zajednici, te pomoći djeci leptirima najviše što je to moguće. Osim dosadašnjih Debrinih proizvoda, naći će se u prodaji i brojni drugi prodajni predmeti koji će simbolično predstaviti djecu leptire, a moći će poslužiti kao poklon i sitnica za nadolazeći blagdan. A u slučaju da se ne možete pridružiti financijskoj potpori akcije, vlastito vrijeme kao dobrotvorni poklon je ipak najljepša stvar koju djeci leptirima možete pružiti.

Josipa MIKLIN

".Jedino za čim žalim je što me mama nikada nije zagrlila."