NAŠE LJETOVANJE 2010

            Od mnogih aktivnosti koje je Debra organizirala vjerojatno je najupečatljiviji i najzabavniji bio jednotjedni boravak na moru. Naš idiličan odmor trajao je od 19. do 27. lipnja, a bili smo smješteni u hotelu Arcus u Medulinu. Ako taj odmor zamišljate kao puko izležavanje na plaži - varate se! Bilo je tu pregršt raznih aktivnosti i lijepih druženja, pa krenimo redom.

Ljetovanje za članove Debre i njihove roditelje zamišljeno je kao intenzivno međusobno druženje, razmjena iskustava u njezi oboljelih i pružanje roditeljima stručne pomoći psihologinje. Stoga je naš dan, nakon obilnog doručka i nezaobilazne jutarnje kave na terasi, započinjao radionicama.

Naši najmlađi članovi - Debra juniori - imali su zadatak nacrtati zajednički crtež, što im je izuzetno dobro pošlo za rukom. Nakon uspješno obavljenog posla zajednički su se igrali, kartali i uživali u dječjim nepodopštinama. Nekoliko naših starijih članova, koje bih slobodno smjela svrstati u skupinu "blaženih", imaju izuzetan talent za slikarstvo. Ljepote idiličnog istarskog gradića, blagonaklono vrijeme, livada i more s malim barkama idealan su slikarski objekt, tako da su ti članove svoje prijepodne provodili u pejzažu njegujući i razvijajući svoj talent. A za nas koji nismo niti mali niti nadareni, te nadasve za roditelje oboljelih članova, bile su priređene radionice s psihologinjom. Najkraće rečeno, radionice su se sastojale u predavanjima o odgoju djece, o socijalizaciji oboljelih i njihovoj društvenoj integraciji, o karakternim obranama koje čovjek koristi i o sličnim, vrlo poučnim i zanimljivim temama. Roditelji su bili izuzetno marljivi i bez ikakvih su poteškoća sudjelovali u grupnom radu, u pričanju svojih životnih priča i dijeljenju iskustva s drugim roditeljima. Bilo je i smijeha i suza, što je upravo i bio temeljni cilj jednog takvog druženja - dopustiti pokazivanje bilo kakvih emocija apsolutno nesuzdržano, bez srama i susprezanja, u čemu smo i uspjeli.
Nakon radnog prijepodneva i uvijek vrlo ukusnog ručka uslijedilo je slobodno poslijepodne. Drugim riječima, svatko je mogao raditi što želi, kako želi, kada želi. Većina je članova lijepo vrijeme iskoristila za kupanje u moru, plivanje, sunčanje i hvatanje boje ( kako bi nam susjedi i kolege s posla bili zavidni što smo mi već uspjeli "pobjeći" na godišnji dok su oni morali ostati u "šugavom gradu" i raditi) i slične standardne ljetne aktivnosti. Manji dio ekipe bio je malo inventivniji i nadobudniji pa su odlučili otići do obližnje Pule i pogledati kulturne znamenitosti drevnoga gradića, ili su se odlučili za meni gotovo kaskadersku aktivnost jahanja na konjima u obližnjem mjestu, ili su jednostavno to poslijepodne odlučili prespavati u ugodnoj klimatiziranoj hotelskoj sobi. Pa Bože moj, na godišnjem smo, zar ne?!
Po nekom individualnom dojmu kojeg sam dobila, najugodnija su bila večernja druženja. Medulin ima prekrasnu rivu kao stvorenu za šetanje, mali milijun kafića i ljubaznih konobara koji na svakom koraku podravljaju i mame na maštovito ukrašene sladoledne kupove ili hladnu bevandicu. Stoga smo navečer uglavnom prošetali te se nakon toga okupili na hotelskoj terasi uz čašicu zabavnog razgovora i, jasna stvar, čašicu martinija ili crnog vina. Uz viceve, priče i zezanciju naše se druženje  znalo nastaviti do kasnih noćnih sati.
Međutim, sve što je lijepo kratko traje. Stigla je i nedjelja, a zajedno s njom i trenutak za odjavu iz hotela i trpanje prtljage u autobus. U tih tjedan dana svi smo se dosta dobro upoznali i zbližili, stoga nam je rastanak poprilično teško pao. No svakako ostaje nada da ćemo ovakvo druženje ponoviti i iduće godine, ako ne i prije kroz određene projekte koje smo isplanirali na moru.

Iako je ovo prvo druženje ovakvog tipa, nikako ne stoji ona stara uzrečica da se prvi mačići bacaju u vodu. Upravo suprotno, organizacija je bila za pet plus, dan nam je bio apsolutno ispunjen, bilo je mjesta i za produktivan rad i za zabavu. Hotelsko osoblje radilo je dodatnih četiri sata samo za nas i na tome im hvala od sveg srca jer je usluga bila za svaku pohvalu. Naravno da ostaje prostora za poboljšanje ovakvog druženja dodatnim aktivnostima koje bi članovi željeli ili za ljetovanje na nekoj drugoj lokaciji, stoga možemo očekivati da će iduće ovakvo ljetovanje biti još ugodnije i zabavnije. A do tada nam ostaje nadati se da će ono zaista i biti ponovno organizirano.

Zrinka Kirin